***
Oglas u "Razno" stupcu Bristol Times & Mirror novinama bio dirljiv.
"Wanted", pisalo je, "respektabilan ženu uzeti dijete."
Bilo je nažalost čest zahtjev u Victorian Britaniji, gdje je život bio osobito teško za neudane majke. 25-godišnji Evelina Marmon, koji je dva mjeseca ranije, u siječnju 1896. godine, rodila se u pansionu u Cheltenhamu u djevojčica ona je, stavio oglas pod nazivom Doris. Evelina bio bog-bojeći seljaka kći koji su lutali, napustio farmu za gradskog života i posezala za rad kao konobarica u salonu u Plough Hotel, stari treniranju gostionica.
Sa svojim plavu kosu, prsata lik i brzo pamet, bila je popularna među svojim muškim klijentima - iako kojih je jedan od njih ju je trudna borac nezabilježeno. A sada je napušten, s bebom je voljela, ali je znala da ne može odgajati sama. Morat će naći udomitelja za malo Doris - da joj je "usvojio out", na jeziku toga vremena - povratak na posao i nada na vrijeme da bi mogli povratiti svoje dijete. Sasvim slučajno, pored vlastitog oglasa, bio je još jedan: "Oženjen par bez obitelji će usvojiti zdrave dijete, lijepa zemlja dom Uvjete, £ 10.".
Činilo se odgovor na njezine molitve, i ona je brzo kontaktirali ime na dnu, a gospođa Harding. Od Oxford Road u Reading, gđa Harding odgovori ekstatična uvjetima. "Trebao bih biti drago da imaju dragu malu djevojčicu, jedan sam mogao donijeti i nazvati svoje." Ona je opisala svoj situaciju. "Mi smo obični, obiteljski ljudi, u prilično dobrim uvjetima. Ne želim dijete zbog novčanoj, ali za tvrtke i doma." Ja i moj muž smo skupo vole djecu. Nemam dijete moje. Dijete sa mnom će imati dobar dom i majčinsku ljubav. "
Gospođa Harding zvučala svaki zalogaj respektabilna, brižan ženu koja Evelina nadao naći za Doris, a ona napisala odjednom joj prosio da ne razmislite tko drugi dok su se upoznali. Odgovor vratio: "Budite uvjereni da će učiniti svoju dužnost do tog dragog djeteta ću biti majka, koliko je u mojoj moći.". To je samo lijepa ovdje, zdrav i ugodan. Postoji voćnjak suprotno našim ulaznim vratima "Evelina posjetiti kad god je poželio jedini problem između njih je da Evelina stvarno htjela da plati tjedni naknadu za svoju kćer da se brine, dok je gospođa Harding poželjna -.. Štoviše, inzistirala na - pun usvajanje i plaćanje jednokratne unaprijed £ 10 za koje "Ja ću je odvesti u cijelosti, i ona će biti bez daljnjeg trošak za vas".
Nevoljko je očajna majka pristala, a tjedan dana kasnije gospođa Harding, stišćući "dobar topao šal završiti okrugli beba u vlaku jer je gorko hladno", stigao je u Cheltenham. Evelina bio iznenađen da otkrijete da je žena je bila odgovara sa bilo više starije nego što je očekivao i zdepast ispod njezine duge rta. No, činilo se kako je ljubazan swaddled malo Doris u šal. Evelina predao kartonsku kutiju odjeće ona spakirala - pelene, chemises, suknje, frocks, spavaćica i kutije praška - i 10 £, i dobio u zamjenu za potpisanu priznanicu. Ona pratnji gospođu Harding na Cheltenham stanice, a zatim na Gloucester, gdje je stajala plač usred gušenje pare na platformi kao 17:20 Vlak je uhvati djevojčicu daleko. Vratila joj počinak slomljena žena. Nekoliko dana kasnije, ona je pismo od gospođe Harding rekavši sve je bilo dobro. Evelina napisao vratiti odmah. Nikad nije dobio odgovor. Evelina i malo Doris Marmon je žrtva jednog od murkiest svih mnogih društvenih zala u Britaniji samo prije više od stoljeća - "baby poljoprivrednika".
Smrtnost dojenčadi bio je visok i životi djece bili su jeftini. Mnoge obitelji u teških prilika bili sretni raspolagati djeteta u novi dom i ne pitajte previše pitanja o tome gdje i kome to ide. Neki, poput Evelina, namjerava preuzeti svoje mlade. Ostali su samo drago vidjeti leđa od njih - jedan manje gladna usta, jedan manje opterećenje u borbi za opstanak. Oni su plijen na beskrupulozan je nemoralno i ubojiti, a nitko je toliko zastrašujuće zlo kao "brižne žene" kome Doris upravo povjereno. "Gospođa Harding" bio je jedan od mnogih pseudonima Amelia Dyer, tvrdi lica brute žene, čiji su zločini podsjetio u novoj knjizi. U našem društvu danas na dijete, teško je shvatiti vrijeme kada su mrtve bebe na tisuće, stado nestalih Madeleines i desetine Myra Hindsley-a, a malo tko udarao u svlačionicu. Bilo je to u takvom okruženju da Amelia Dyer ishodila svoju groznu trgovinu za više od četvrt stoljeća.
Bila je "anđeo-maker", kako je jednom objasnio svom malom kćeri, Polly, znatiželjan o bebama koje čuva se pojavljuju u kućanstvu, a zatim nestaju. Ona je slanje dječicu Isusu, rekla je, jer ih je htio mnogo više od njihove majke učinio. U 9 navečer, vlak iz Gloucestera izdvajali u Paddington postaji u Londonu - ne Čitanje, kao što je rekla Doris majku - i Dyer borili se, noseći tepih torbu, kutiju baby odjeću i sama dijete, cvileći u šal. Uzela je autobus Willesdenu i izašao na Mayo Road. Na ulazu broj 76, ona je pozdravio njezine kćeri Polly, sada u dobi od 23, odrasla, udana žena. Jednom unutar svojih iznajmljenim sobama, Dyer podigao poklopac na korpa za šivaći pribor i opljačkati kroz splet niti i okova za neke bijele ivica trake, dovoljno omotati oko dva puta mekim naborima Doris vrata. Dalje, traka je izvukao čvrsto, održan na sekundu, a onda vezao u čvor. Doris bi se borili dok su joj udovi se opusti, joj otvaranje i zatvaranje usta u posljednjem, tihu ponudu za život. Zatim se pridružila rezultate - nitko nikad nije znao koliko je točno - Dyer je već poslan u njihovu kavu.
Dvije žene vezani tijelo u ubrus, a zatim pokupila preko odjeće u kartonskoj kutiji, imajući dobre stvari, izdvajanjem ostatak za zalagaoničar. Od Evelina je £ 10 Dyer platio najamninu joj duguje njezin nesvjesni gazdarice, pa čak i dao joj par djetetovih čizme kao poklon za svoju malu djevojčicu. Sljedećeg dana - srijeda 1. travnja 1896 - još jedna beba, 13-mjesečna beba Harry Simmons, je doveo do Mayo Road u zamjenu za 10 £ plaćanja. Ovaj put nije bilo rezervni vrpce se mogu naći u korpa za šivaći pribor, tako da je čvor je neodabran oko Doris vrata i istim bijelim duljine koristi ga zadaviti. Sljedeće večeri, dva trupla su punjena, jedan na vrhu druge, u Dyer je putnička torba i ponderirani dolje sa opeke. Zatim je uzeo autobus Paddington i vlak za čitanje.
Tamo je lugged joj težak teret iako ulice do rijeke i usamljeni točka znala je dobro, od pješačkog mosta preko brane na Caversham Lock. U tami, ona gurnula vrećicu preko ograde dok je pala i čula ga udariti u vodama ispod. Kao što se okrenula da ode, čovjek požurio prošao na putu kući i viknuo "Laku noć". Kasnije, njegov dokaz na Old Bailey pomoći će poslati 58-godišnjeg Dyer na vješala. Za razliku od mnogih njezine generacije, Amelia Dyer nije bila produkt brušenja siromaštva. Rođena je u malom selu u blizini Bristola 1838., kći majstora postolara, i naučio čitati i pisati, a imao je ljubav prema književnosti i poezije. Ona je trenirala kao medicinska sestra, naporan posao, ali vješt i respektabilan jedan.
Od primalje, ona je saznala za manje naporan način zarađivati za život - pružanje nastambe u svojoj kući za mlade žene koje, u nemilosrdnom dobi, bili trudna izvan braka. Od trenutka njihova naletjeti počeo pokazivati su izbjegavati pristojnom društvu ili otkaz ukoliko su bili u poslu. Dakle, za naknadu, bez skrupula tvrtke nude da se u ovim mladim ženama i vidjeti ih sve do poroda. Nakon što su majke napustio, njihove neželjene bebe bi se brinuli kao "medicinska sestra djece". Novac se razilazili. Ako je djevojka iz dobrostojeće pozadini s roditeljima zabrinuti da bi joj stanje tajnu, to bi moglo biti onoliko koliko £ 80. Ili, recimo, 50 £ ako je otac djeteta bio spreman pridonijeti kako bi se zataškati svoju umiješanost. No, češće su to bile siromašne djevojke, čiji "nemoral" je značilo čak ubožnici ne bi ih uzeti, a za njih je posao mogao obaviti za novčanica od pet funti ili dolara.
Smanjiti troškove, uzgajane-out bebe su izgladnjelo i smanjiti pogoršanje gleda za njima su sedativ lako dostupnim alkohola i opijata. Godfrey je Cordial, sirup začinjena laudanuma i kolokvijalno poznat kao "tišini", bio je omiljeno staviti dijete čvrsto spava. A ako je dijete umrlo, tako bude. Najviše je, na kraju. Jedna takva uspostava opisan s užasom policajac koji ga je otkrila u Brixtonu, London. U jednoj sobi, pet tri i četiri tjedna stare bebe su ležali u prljavštini, tri pod šal na sofi i dva punjena u malu kolijevku. Bili su blijedi u licu i mršav poput minijaturnih crones, kostima vidljive kroz transparentan kožu. Ležali su otvorenih usta, u stanju obamrlosti, oči glazirane, jedva ljudski. Što ohlađen policajac je tišina: "Umjesto buke koji se očekuju od djece mladoj dobi, ležali su bez stenjati od svojih bijednih usnama, a očito umire." Pet djeca su u susjednoj sobi, u nešto boljem stanju, jer tjedno Naknada još se ubra im umjesto jednog "premium" koji su plaćeni za one potiču brzo umrijeti. Međutim nemoralno ovaj posao - i nemoral obično pruži onima koji odlaže djecu tamo, u punom ostvarenju njihove sudbine - to je bio jedan vrlo traženi i unosan. Bilo je hrpa novca da se ovdje, kao Amelia Dyer shvatio.
Njezin posebno preciziranje nije bio gnjaviti s ostavljajući djeca umiru kroz zanemarivanja i gladi, ali da ih ubiti odmah i džep sav novac. Iz godine u godinu, Dyer izbjegao policiju i inspektore iz novoformirane NSPCC. Ona je uhvaćen jednom nakon liječnik bio pozvan da potvrdi smrt jednog djeteta previše, podigao uzbunu. No, umjesto ubojstvo, osuđena je na izazivanje dijete da umre od zanemarivanja i služio šest mjeseci teškog rada u zatvoru, iskustvo koje je gotovo uništen.
Nakon toga, pokušala ide natrag u sestrinstvu. Imala uroka u mentalnim bolnicama nakon pokušaja samoubojstva. Ali uvijek se vratila u dječji uzgoj, na kraju crtanje svoju obitelj u posao. Stala zvati liječnike da izdaju potvrde o smrti i odlagati tijela potajno. Oni su se preselili kuće često - Bristol, čitanje, Cardiff, London - onoliko često koliko su mirisne policijsku zatvaranje ili majke i očevi na svojoj stazi pokušava povratiti svoju djecu.
Ubojstvo zaustavio tek nakon bargeman pilot tereta do Thames na Reading vidio smeđi papir parcelu leži u plitkoj vodi blizu u banci. On ga izvadila s kukom brodom, izvukao na jednom kraju i noge i maleni ljudskog stopala pojavila. Policijski inspekcija otkrila tijelo djevojčice u dobi od šest, do 12 mjeseci. Bijela vrpca je zamršen oko njezina vrata. Jedan komad smeđeg papira imao željezničku naljepnicu na njega iz Temple Meads kolodvor, Bristolu i slabašan obris rukopisa.
Ime - "Gospođa Thomas" - i adresa u čitanju samo mogao biti napravljen. Četiri dana kasnije, 3. travnja, Veliki petak, policija je pretresla tu adresu i odmah su pogođen smrad ljudskog raspadanja, ali ne i tijelo je pronađeno. Ali bijela traka je, u šivanje koš, a ormari su svežnjevi telegrama uređenje posvojenja, pijun ulaznice za dječje odjeće, račune za reklame i pisma od majke raspituju za svojim mališanima. U posljednjih nekoliko mjeseci samo su razrađen, 20 djece barem bio stavljen na brigu "gospođa Thomas", danas je otkrio kako je Amelia Dyer. Policija je stigla na vrijeme. Htjela je napraviti mjesečini proletjeti opet, ovaj put u Somersetu. Tijelo pronašao teglenica ispostavilo se da je Helena Fry, nelegitimnog potomstvo Marije Fry, sluga djevojka iz Bristola, a dobro-to-učiniti lokalnog trgovca.
Dijete je predan Dyer na Bristol Temple Meads stanici 5. ožujka Ali kad Dyer dobio dom čitanje te večeri, sve što je imao s njom je bio smeđi papir pošiljke dvije noge dugo. Ona ga sakrio u kući, dok se, nakon tri tjedna, a miris je postala nepodnošljiva. Zatim je viđen izlaska iz kuće s parcele, rekavši da će ona zalagaonica. U stvari, ona je bacila u paketu u rijeci. Ali to nije potonuti, kao teglenica otkrio. Rijeka danas je vukao. Tri sićušna tijela su pronađena, a zatim putnička torba s Doris i Harry unutra, njezine posljednje žrtve. Sljedećeg dana, Evelina Marmon, čije ime je ošišan na Dyer je dopisivanje, je doveo do čitanja i identificirati svoju kćer na mrtvačnici ploče. Bio je to tek 11 dana otkako je povjerio svoje dijete da "gospođa Harding". "Ona je u savršenom zdravlju, kada sam je otpustio" je sve izvan sebe žena može promrmljati.
Dyer je obješen na negirati zatvora nakon suđenja u kojem je odbijen njen prigovor ludila. Njezina kći je dao grafički dokaz da osigurana uvjerenje (dok ide nekažnjeno sebe zbog još uvijek nije jasno). Žiri je iz za samo četiri i pol minute prije ju osuđuju. Pojedinosti o tome što je ona učinila je izazvalo skandal. Stroži zakoni Usvajanje dao lokalnim upravama moć Policija beba farme i istrijebiti zlostavljanje. Osobni oglasi novinama su se pomno. Ali trgovanje beba ne prestaju. Dvije godine nakon što je Dyer izvršenja, željeznički radnici u kontroli kola preusmjerena u sporedni kolosijek na Newton Abbot iz Plymouth Express pronašla paketić vezan uz niz.
Unutra je bio tri tjedna djevojčica, hladno i vlažno, ali samo živ. Bila je kći udovica, Jane Hill, te je dano ženi po imenu gospođi Stewart za £ 12. "Mali čovjek bi imati dobar dom i roditeljska ljubav i skrb," Gospođa Stewart napisao. Zatim je uzela dijete u Plymouthu - te je bačeno na sljedeći vlak. Tko je "Gospođa Stewart" Nitko drugi, on je mislio, nego Polly, Amelia Dyer kćeri. Zlo živjela.
***
Gledamo se u našoj prošlosti naći savjete za našu budućnost, ali prošlost je Alit s ludosti i zlostavljanja, je ono što smo tražili, a naša budućnost Trebamo pokušati razumjeti namjere čovjeka, a zatim primijeniti svoje znanje na taj način stekli, na situacije u budućnosti, tako da se prošlost ne smije ponoviti, niti ustati Vi odlučite - ptica.
